Jutros je paljenjem svijeća na gradskom groblju, na obljetnicu njegove pogibije, odana počast hrvatskom branitelju Stjepanu Herbutu. Bilo je to prvi puta da se ne može odati počast jednom hrvatskom branitelju uz prisustvo većeg broja ljudi: obitelji, prijatelja, predstavnika braniteljskih udruga i javne vlasti. Ostavlja to čudan osjećaj praznine, ali uslijed proglašenja epidemije koronavirusa COVID-19 i zabrane javnih okupljanja, počast mu je bilo potrebno odati u diskretnoj formi. Nadamo se da će razumjeti.
Stjepan Herbut rođen je 1959. u Vukovaru, a u obranu rodnog grada uključio se od samog početka agresije. Po padu Vukovara, biva zarobljen i odveden u logore u Stajićevo, Sremsku Mitrovicu i Novi Sad. Biva razmijenjen u siječnju 1992. i po otpustu iz bolnice, nakon što se se liječio od posljedica zlostavljanja, dolazi u naš grad, gdje su mu već bili smješteni sin i supruga.
Iako narušenog zdravlja, ponovno je, na vlastiti zahtjev zatražio uključenje u postrojbe Hrvatske vojske. Bio je u sastavu 9. gardijske brigade u Gospiću, te je sudjelovao u svim vojnim akcijama, uključujući “Oluju”, za što je nagrađivan i pohvaljen. Zbog posljedica ratnih djelovanja i zlostavljanja u logoru, preminuo je 8. travnja 1996. u Gospiću, a sahranjen je u Rovinju. Posmrtno je odlikovan 1997. godine Redom Zrinskog i Frankopana s pozlaćenim pleterom.
Sa dubokim poštovanjem prisjećamo se njegove žrtve za slobodnu Republiku Hrvatsku.