Prvo pominjanje Rovinja kao Castrum Rubini, koliko je poznato, nalazimo u djelu “Cosmographia” ravenskog Anonimusa. Djelo, iz VII.st., s mnoštvom geografskih podataka koji se odnose na V.st. iz čega rovinjski kroničar Benussi zaključuje da je Rovinj nastao u razdoblju od III. do V.st.
Okolica današnjeg Rovinja je, prema arheološkim nalazima, bila nastanjena već u prapovijesnom razdoblju – brončanom i željeznom dobu, kada u Istri cvate kultura Histra koji su tu živjeli i trgovali sa Grcima i Etrušćanima. Najnoviji slučajni nalazi ukazuju na postojanje života već na prijelazu iz II. u I. milenij na samom otoku (od 1763. poluotok) na kojem je smješten današnji Rovinj.
Nakon mirne vladavine rimskog carstva a pred navalama Visigota, Huna, Gota i Bizantinaca, stari Romani su, u potrazi za sigurnošću, naselili otoke Mons Albanus, Sv. Katerinu, Sv. Andriju i Cissu. Otok Cissa se prvi put pominje po Pliniju starijem a navodno je potonuo za vrijeme velikih potresa u drugoj polovici VIII.st.
Castrum Rubini lociran na mjestu današnje crkve Sv. Eufemije, nekad crkvice sv. Jurja, postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava razorne napade s kopna i mora: Slavena (Domagoj 876.g.), Neretljana (865. i 887.g.) i Saracena (819. i 842.).
Nakon bizantinske vlasti Rovinj je najprije pod vlašću Longobarda a potom pod franačkom vladavinom. U feudalnoj Istri Rovinj gubi veći dio autonomije starih rimskih municipija, međutim kao važan grad, o čemu govori činjenica da kao castrum sudjeluje 804.g. na Rižanskoj skupštini, uspijeva se izboriti za određene olakšice.
S morske je strane bio zaštićen klisurastim stijenama a sa strane kopna čvrstim bedemima. Usprkos kamenim fortifikacijama bio je, kao i ostali gradovi u Istri, više puta opustošen i spaljen. Istra, kao most između Apeninskog i Balkanskog poluotoka bila je velikim civilizacijama Zapada i Istoka vrlo interesantna u stjecanju primata.
Karlo Veliki priznaje upravu akvilejskog patrijarha, te 966.g. Rovinj bude pripojen porečkoj biskupiji iako je, prema crkvenoj organizaciji, prethodnih stoljeća pripadao pulskoj diocezi.
Istrom su u X. i XI.st. vladale moćne njemačke feudalne obitelji koje su blagonaklono gledale na političko-ekonomsko jačanje Venecije.
Gradska uprava, koju su činili Savjet građana i Skupština, na čelu s konzulom, bori se za autonomiju i biva opozicija feudalnom i crkvenom suverenu akvilejskom patrijarhu, pod čijom je vlašću od 1208., s jedne strane, i sve jačoj sili s mora Veneciji, s druge strane.
Rovinj se priklanja čas jednoj, čas drugoj sili zavisno o povlasticama koje ova nudi.
Godine 1188. Rovinj sklapa s Dubrovnikom ugovor Renovatio pacis kojim se obje strane obvezuju na trgovanje i razmjenu dobara.
U XIII.st. Rovinj se u više navrata sukobljava sa zapadnim istarskim gradovima, Piranom i Koprom.
Serenissima jača želeći sjeverni Jadran pretvoriti u Mletački zaljev a Istru u svoj štit. Rovinj je uz ostale istarske gradove ocijenio da će ta jaka morska sila biti zaštitnica njegovih trgovačkih i pomorskih interesa, te se, slijedeći primjer Poreča, Novigrada i Umaga, godine 1283. priklonio Veneciji.
I tu započinje dugo vrijeme vladavine Mletaka.
Mletačka republika prividno daje komunalnu slobodu ali zadržava pravo nominacije podestata u čijoj su nadležnosti bili crkveni, politički, administrativni, trgovački i ostali poslovi. Podestat je naravno bio Mlečanin, te je Rovinju ograničena samouprava i samo je malom broju povlaštenih obitelji omogućeno sudjelovanje u vijeću građana. Suci, koje je izabralo vijeće, uz podestata vršili su civilnu i krivičnu vlast.
Društvena podjela je jednostavna. Stanovništvo se dijeli na plemiće i pučane nobili et popolani. Ta je podjela bila temelj svih municipijskih oblika uprave: Savjeta i Skupštine. S vremenom Savjet je ograničen samo na nekoliko plemićkih obitelji koje u nj ulaze nasljednim pravom. Mandat podestata ili pretora je trajao godinu, potom dvije a od 1306.g. 16 mjeseci a postavlja ga Mletački senat. Rovinj je već početkom XV.st imao svoj statut podijeljen u tri knjige: prva se odnosi na organizaciju uprave, druga uređuje građansko-pravne odnose, posjede, zemljišta, stoku, ispašu, a treća prekršaje, kazne, poreze.
Mletačka je privreda bila uglavnom trgovačka, pa je i u Rovinju, rastom robne razmjene, došlo do tipičnih urbanih promjena. Uz već postojeće ribare i ratare pojavljuju se zanatlije, trgovci, mornari. U XIV.st. osnivaju se prve bratovštine: posjednika i poljoprivrednika, mornara, kamenorezaca, udruženje ribara i sl. Pomorstvo se naglo razvilo, dolazi do takmičenja gradova pa čak i oružanih sukoba. Venecija se sukobila sa Genovom, koja je 1379.g. opustošila i osvojila Rovinj. Čak su iz sarkofaga oteli kosti zaštitnice koje su 1401. vraćene.
Središnja je Istra u posjedu goričkih grofova i 1374. potpada, kao Pazinska grofovija, pod vlast Habsburgovaca.
Interesi dviju velikih sila se prelamaju te često dolazi do sukoba.
Srednji vijek donosi još jednu veliku nesreću kugu. Rovinj, međutim zbog povoljne klime biva djelimice pošteđen.
Uskoci su, napadajući mletačke posjede, u dva navrata (1579. i 1599.) prodrli u grad, opustošili ga i zapalili.
Pred prodorima Turaka obalni dijelovi Istre bivaju naseljeni izbjeglicama iz središnje Istre, Bosne, Dalmacije pa čak iz Grčke i Albanije, te broj stanovnika u Rovinju naglo raste. A bilo je naseljavanja i iz sjeverne Italije. Grad 1595. ima 2800 stanovnika, 1650. oko 5000, 1741. 7966 a 1775. čak 13788. Otud i tipično graditeljstvo starogradske jezgre: kuće se dižu u visine, zbijene jedna do druge, naslanjajući se na gradske zidine. U svakoj sobi, koja ima svoj dimnjak, živi po jedna obitelj.
Rovinj je bio važna pomorska luka trgovačkim brodovima na putu od Bliskog istoka ka Veneciji a rovinjski su se mornari isticali vještinom i hrabrošću. Dokazali su se u bitkama koje su Mleci vodili protiv Turaka u XVI.st te u kandijskom ratu 1648.g. Rovinjski su piloti (peoti) provodili trgovačke brodove sjevernim Jadranom i venecijanskom lagunom. Trojica od 12 rovinjskih kapetana ratnih brodova bivaju odlikovana ordenom Viteza sv. Marka. Po jednom od njih nazvan je jedan od središnjih uspona starog grada Garzotto.
U vrijeme sukoba sa Turcima, Venecija pomaže izgradnju fortifikacija, te su u gradu utvrđuju bedemi: 1563.g. Porton del Ponte, 1590. restaurira se i učvršćuje Portizza (Sotto muro ili Pod zidom).
Godine 1650. opadanjem opasnosti od uskočkih napada, grad se širi na područje izvan zidina na samom otoku ali i nasuprot njega, na kopnu, uz padinu na kojoj se smjestio franjevački samostan. Kanal i mali most postali su zapreka u komunikaciji sa zaleđem, pa je kanal 1763.g. zatrpan a Rovinj postao grad na poluotoku.
U XVII. i XVIII.st. Rovinj je bio najjači brodograđevni, ribarski i pomorski centar Istre (flota jedrenjaka), te najvažniji izvor za vađenje bijelog i sivog kamena.
Kako Serenissima samo naoko poštuje autonomnost grada, već crpi stanovništvo velikim nametima, oštrim propisima u trgovini i carini, Rovinj postaje najveće gnijezdo krijumčara a organizira i mnoge pobune nakon kojih slijede mletačke intervencije: 1767., 1769., 1774., i 1780. godine.
Kada Austrija, 1719., proglašava Rijeku i Trst slobodnim lukama situacija se za Rovinj, dotad jedan od vodećih pomorskih gradova na zapadnoj obali Istre pogoršva.
Veliko vijeće Mletačke republike abdicira 12.svibnja 1797.g. a u Rovinju se stabilizira demokratska vladavina kad gradom upravlja 18 zastupnika izabranih na skupštini. Ta se samouprava održala za vrijeme kratke austrijske vladavine do 1805. a i za vrijeme francuske vladavine – Napoleonovih ilirskih provincija – Provinces Illyriennes, od 1809 – 1813.
Godine 1813. Austrijanci, ponovno na vlasti, ruše sve napoleonove zakone i ukidaju ilirske institucije. Rovinj, kojem je 1821. potvrđen status grada, između 1825. i 1860. pripada istarskom okružju, koje je, Carskim patentom od 26. veljače 1861.g., postalo samostalna pokrajina sa statusom markgrofovije i svojom Zemaljskim saborom. Istra je bila podijeljena na kotarske kapetanate, odnosno sudske kotare među kojima i rovinjski.
Za vrijeme austrougarske vladavine Rovinj se razvija u industrijskom, pomorskom i kulturnom smislu. Razvoj se očituje i u stvaranju boljih uvjeta življenja u gradu: sagrađen je cijeli pojas od brežuljka sv. Franje do današnje Tvornice duhana.
Godine 1816. uvedena je javna rasvjeta, od 1819. do 1840.- stara škola, 1847. gradi se parni mlin za proizvodnju tjestenine, 1850. utemeljena je Trgovačko-obrtnička komora za Istru, 1853. sagrađen svjetionik na Otoku sv. Ivana, od 1854. do 1865.- kazalište, 1852.- pogon za izradu cementa, 1859. – veliki mol, 1872. – tvornica duhana, 1878. – tvornica voska, 1882. – tvornica stakla i sardina, 1888. – bolnica,1891.- institut za biologiju mora. Rovinj se povezuje željeznicom. Prvi vlak stiže iz Kanfanara 1876. Proširuje se luka Valdibora, 1905.- gradska plinska rasvjeta a 1906. uvodi se gradski telefon.
Raspadom austrougarske monarhije Rovinj dolazi pod talijansku vlast koja traje do kapitulacije Italije, rujna 1943. a Rovinj, do završetka II. svjetskog rata, bude pod njemačkom okupacijom.
Pariškim mirovnim ugovorom 1947.g. pripojen je, uz ostale istarske gradove i kvarnerske otoke, Hrvatskoj u okviru države Jugoslavije. Godine 1990. započinje borba za samostalnost i izdvajanje iz komunističke Jugoslavije.
25. lipnja 1991.g. Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti RH i Deklaracijom o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, Republika Hrvatska je proglašena suverenom i samostalnom.
Danas Rovinj, u vrtlogu demokratskih promjena, u živom političko – stranačkom životu, stremi ka stvaranju dobrih gospodarsko – urbanih uvjeta, za boljitak svojih sugrađana i svih koji slučajno ili namjerno u nj zađu.
Za izradu stranice “Povijest” i “Vodič kroz grad” djelimice korištene knjige: Rovigno d’Istria (izdavač Famia ruvignisa, 1997., i Rovinj-Rovigno (izdavač Garmond, 1994.)