Park šuma Zlatni Rt
Park šuma Zlatni Rt nastala je u razdoblju od 1890. do 1910. godine. Grof Georg Huetteroth uredio je agrikulturni krajolik u park slobodnog krajobraznog stila unoseći pritom mnoge egzote četinjača. Pred kraj uređenja parka grof Huetteroth je javno obznanio projekt klimatsko kupališnog centra Cap Aureo “Sunčane obale Istre”, koji je trebao postati ekskluzivno ljetovalište. Vile za smještaj gostiju trebale su se sagraditi u uvali lone, na livadi kod Škarabe, uvali kod Punte i na Montauru.
Organizacija prostora, komunikacije i vegetacijski pokrov slijede točno razrađen plan za hotelsku izgradnju što je po vremenu nastanka, opsegu i tipu izgradnje zahvata čini rijetkim takve vrste u mediteranskom okruženju, posebice zbog oblika i bogatstva unešenih kultura. Na Puntu su naime, posredstvom pomoraca donijeta, za Europu rijetka stabla iz Meksika, Amerike, Japana a posebno su vrijedni cedrovi zasađeni u obliku židovske zvijezde.
Zahvaljujući uređenju Zlatni rt je postao jedan od najpoznatijih park šuma na Mediteranu, uz bok dubrovačkom Lokrumu i monaškom Hamburgu. Projekt je ostao nedovršen jer je Huetterrodt prerano, 1910. godine, umro. Svjetski ratovi i velike društvene transformacije promijenile su prvobitne namjere te je Zlatni rt postao zaštićeni objekt prirode tipa park šume, namijenjen odmoru i rekreaciji. Zlatni rt je bio jedan od generatora turističkog razvoja Rovinja ali se nedovoljno održavao. Čitava je površina zapuštena, prostor je obrastao makijom pa su izgubljeni prepoznatljivi elementi pejsažnog stila uređenja. Prostornim planom i Generalnim urbanističkim planom grada planirana je obnova povjesne matice park šume i njeno proširenje južno na prostor Cuvi koji se također sustavno uređuje. Tako oblikovani parkovi pokazali su se kao najveći potencijali za sunčanje i rekreaciju na travnjacima.
Nekad je Zlatni rt bilo najposjećenije kupalište Rovinja. kako su radi zapuštenosti skoro nestali travnjaci, šumski rubovi, vrijedni egzoti a sa njima i sunčane površine kupači sve više odabiru druga mjesta za kupanje. Inače, Zlatni rt je još 1961. godine rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode postao park šuma i zaštićeni objekt prirode. Zaprema površinu od 52,4 hektara od čega 12,5 ha otpada na plaže a 4,5 ha na livade. Računa se da ima 5.000 metara obalne crte a uz kopneni dio omeđen je sa 800 metara visokog suhozida. prošaran je šetnicama i pješačkim stazama. Šetnice sa tvrdom podlogom obuhvaćaju tako 20.000 četvornih metara površine a šumske staze 5.000 četvornih metara.
Od objekata na Punti je još za formiranje parka izgrađena stražarska kućica i konjušnica koja je kasnije pretvorena u ugostiteljski punkt. također, uz ugostiteljski punkt je sagrađen molo za privez čamaca. park šuma Zlatni rt je stanište divljači, posebno srne, zeca i fazana za koje su sagrađena posebna pojilišta.
Limski kanal
Limski kanal nalazi se na zapadnoj obali Istre, te predstavlja prvorazrednu prirodnu pojavu od velike znanstvene i estetske vrijednosti. To je školski primjer potopljene kanjonske doline u kršu. Stvoren je u jurskim vapnencima, s dužinom cca 10km.
Visina kanjonskih strana dostiže visinu do 150 m n/v. Položaj je u smjeru istok-zapad, dok su njegovi obronci položeni u smjeru sjever-jug. Limski kanal nalazi se na granici mediteranske i submediteranske zone, te predstavlja primjer za utjecaj ekspozicija na razvitak vegetacije. Sjeverni obronci kanala imaju južnu ekspoziciju, koja uvjetuje razvitak vazdazelene makije hrasta crnike (As. Orno-quercetum ilicis H-ić 1958), dok su južni obronci kanala izloženi sjevernoj ekspoziciji, koa uvjetuje pojavu submediteranske listopadne vegetacije hrasta medunca i bijelog graba (Querco-carpinetum orientalis croaticum H-ić 1971).
Južna ekspozicija ima direktan upad sunčanih zraka, koje onda uvjetuju brzo zagrijavanje i brzo isparavanje i sušenje tla. Na takvim prostorima teško će opstati mezofilne biljke. Koso padanje zraka na sjevernoj ekspoziciji, te zaklonjenost samih obronaka, uvjetuje slabije zagrijavanje, manje isparavanje, bolje održavanje tla, a u zraku ima više vlage. Zato na sjevernim ekspozicijama teško opstaju termofilne biljke.
Kako zastupljenost životnih oblika nekog područja jasno odražava klimatske prilike istg, utjecaj ekspozicije, kao mikroklimatskog elementa, istražio je za područja Limskog kanala Ilijanić 1970. Na istočnom dijelu kanala južne ekspozicije zabilježena je primorska pasja loćika (thelygonum cynocrambe L.) Ovaj lokalitet predstavlja najsjevernije nalazište u Hrvatskoj, ali također i najsjeverniju granicu areala ove biljke uopće.
Osim toga, tu nalazimo i zelenu Istarsku Šmriku ( Juniperus Oxycedrus “Rufescens Viriois”). Radi velike prirodne i estetske vrijednosti, Limski kanal proglašen je zaštićenim krajolikom, plodova zelene boje.
Ornitološki park Palud
Zanimljivo močvarno područje desetak kilometara udaljeno od Rovinja, geomorfološka cjelina rijetko posjećena čak i nas Rovinjaca. Voda slano – slatka i močvarna vegetacija pružaju utočište i mjesto za odmor mnogim stanovnicima močvara: pticama stalno nastanjenim i onim selicama, kornjačama, jeguljama, ciplima.Na ovom je ptičjem odmorištu prilikom seobe moguće vidjeti i zaista rijetke vrste. Za sve one koje privlači birdwatching, ovo je pravo odredište. U rezervatu je i stručni voditelj.
Posebno zaštićena područja
SALINE – vrsta lagune u neposrednoj blizini Valalte, muljevitog tla, posebno zanimljive flore. Slana staništa i mjesto kamo navraćaju mnogobrojne raznolike ptice.
DVIJE SESTRICE – najveće gnjezdilište galebova na rovinjskom području. Dok je galebova bilo manje, ta su dva otoka – obrasla makijom i elementima gariga (oblik vegetacije niži od makije), bila rezervat za gnijezdenje galebova. Danas, ako želimo doživjeti galebove izbliza, čuti njihov zaglušujući kliktaj, promatrati mlade u pokušajima prvog leta – posjetiti ćemo otoke Dviju sestrica.
Geološki spomenici
Kamenolom Monfiorenzo
Zaštićeni spomenik prirode, nedaleko Rovinja, cestom prema Puli – neki ga nazivaju kamenolom fantazija. Geološki spomenik svjetske vrijednosti iz kojeg je vidljiv genetski razvoj istarske obale. Brojni slojevi svjedoče o postojanju okamenjenih livada sačinjenih od modrozelenih algi koje su, pomiješane s vapnenačkim muljem, bile nanašane tijekom 130 milijuna godina na kopno snagom morskih struja. Pažljivijem će posjetiocu kamenolom Fantazija prikazati niz brazda stvorenih od crno-bijelih slojeva dolomita. Osim toga, vidljive su pukotine nastale stezanjem i isušivanjem mulja koje se utisnulo u već stvoreni sediment. Donji dio tih kamenih naslaga nastao je ispod razine dopiranja nekadašnjeg mora, dok je gornji dio nastao kao rezultat plime.
Kakvoća kamena iz okolice Rovinja je izvrsna o čemu svjedoče iskopine da je još u doba Rimljana služio za izradu sarkofaga. Rovinjski kamenolomi, pored onih na Brijunima, najstariji su u Istri. Iz rovinjskih kamenoloma bijelog kamena građene su u Veneciji mnoge raskošne građevine, među kojima kao najznačajnije “Duždeva palača “, prokurative na Trgu Sv. Marka, crkva “Santa Maria della Salute”, te poznate građevine u Padovi i Anconi. Lokacije: Mondelako, ušće Limskog kanala do Figarole – kamen posebne geološke strukture. Zanimljivi su i kamenolomi sivog kamena na lokacijama: Montauro, Šarižol, Guštinja i Veštar.
Otoci
Odlukom Skupštine općine Rovinj od 27. lipnja 1968. godine rovinjski otoci i priobalno područje proglašeni su rezervatom prirodnih predjela “radi očuvanja prirodnih ambijenata, ljepote krajolika, bujne vegetacije, plaža, estetskog izgleda i turističkog značaja”. Ova se odluka odnosila na sve otoke i priobalno područje oko 500 metara od obale zavisno od konfiguracije terena od rta Sv. Ivana u Valalti do Barbarige. Ova je odluka ozakonjena i od republičkog zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu (NN SRH 22/69). Odluka je i dalje na snazi,jedino je ustrojstvom općine Bale obala smanjena, pa jedinstveni, prelijepi i famozni Rovinjski arhipelag ostaje prikraćen za dva otoka, odnosno dijeli se s Općinom Bale.
U nastavku slijedi popis rovinjskih otoka od sjevera prema jugu, a obuhvaćeni su svi otoci, otočići, hridi ili grebeni: otok Figarola (22.572 m2), hrid Figarolica, otok Sv. Katarina (129.789 m2), otok Banjol, piopularno “Sedam dlaka” (7.240 m2), hrid Muntrav, otok Samer, Magareći otok ili “Otok ljubavi” (4.560 m2), (ex Crveni otok) – Sv. Andrija i Maškin (233.429 m2), otok Sturag (22.269 m2), otok Sv. Ivan na pučini (88.737 m2), hrid Sv. Ivana na pučini (svjetionik-lanterna) (7.093 m2), hrid Veliki (6.236 m2) i Mali (4.014 m2) Piruzi, otok Pulari (15.002 m2), hrid Revera (8.323 m2), otok Veštar (17.138 m2), otok Dvije sestrice – Mala (21.918 m2) i Velika (49.101 m2), otok Pisulj (3.453 m2), otok Guštinja (5.467 m2).
Rovinjski arhipelag po gornjem popisu ima ima 14 otoka i 6 hridi, ukoliko se Dvije sestrice normalno računaju kao dva otoka, a da se metodloški ex- Crveni otok podijeli na Sv. Andriju i Maškin. Dužina cjelokupne otoka i hridi iznosi 20,5 km, dočim je površina otoka 652.614 m2 ili nešto više od 65 ha.
Treba napomenuti da su općini Bale pripali otočići Kolona (7.720 m2) i hrid Porer, kao i da već 20-tak godina ne postoji hrid Sv. Feliks, jer je izgradnjom luke i marine “Valalta” spojen s kopnom i time nestao. većina otoka bili su nekada privatno vlasništvo rovinjskih ribara ili bogatijih obitelji, da bi ih krajem stoljeća kupili pripadnici gornjeg austrijskog staleža.
Sv. Andrija i Maškin kupoprodajnim ugovorom od 28. prosinca 1891. postaju vlasništvo obitelji Hutterott. Cavagliere Giovanni Giorgio pok. Karla kupuje ih od Conzoni Amalije rođ. Escher, koja ih je naslijedila od Pietra Catraro i Ane Stengle i Escher Enrica, trgovca iz Trsta, vlasnika Tvornice cementa i vapna, osnovane na Otoku Sv. Andrija 1852. godine.
Otok Katarinu kupuje 1898. godine austrijski nadvojvoda Karl Stephan, ali ga 21. travnja 1905. od njega kupuje poljski grof Ignaz Karol Korvin Milewsky.
Prilikom prelaska u novo vlasništvo nastaje tada svojevrsno natjecanje čiji će otok bolje izgledati, pa ga sistematski, organizirano i stručno pošumljavaju dovozeći brodovima zemlju iz okolice prekrivajući kraške otočne površine. Zahvaljujući tome ti su otoci danas predivni ponos Rovinja. I ostali su otoci pošumljeni ili pokriveni samoniklim raslinjem, ipak pretežito crnogoricom. Hridi su pretežito gole, ali su omiljeno sastajalište galebova gdje se oni razmnaža