Otoci

Odlukom Skupštine općine Rovinj od 27. lipnja 1968. godine rovinjski otoci i priobalno područje proglašeni su rezervatom prirodnih predjela “radi očuvanja prirodnih ambijenata, ljepote krajolika, bujne vegetacije, plaža, estetskog izgleda i turističkog značaja”. Ova se odluka odnosila na sve otoke i priobalno područje oko 500 metara od obale zavisno od konfiguracije terena od rta Sv. Ivana u Valalti do Barbarige. Ova je odluka ozakonjena i od republičkog zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu (NN SRH 22/69). Odluka je i dalje na snazi,jedino je ustrojstvom općine Bale obala smanjena, pa jedinstveni, prelijepi i famozni Rovinjski arhipelag ostaje prikraćen za dva otoka, odnosno dijeli se s Općinom Bale.

U nastavku slijedi popis rovinjskih otoka od sjevera prema jugu, a obuhvaćeni su svi otoci, otočići, hridi ili grebeni: otok Figarola (22.572 m2), hrid Figarolica, otok Sv. Katarina (129.789 m2), otok Banjol, piopularno “Sedam dlaka” (7.240 m2), hrid Muntrav, otok Samer, Magareći otok ili “Otok ljubavi” (4.560 m2), (ex Crveni otok) – Sv. Andrija i Maškin (233.429 m2), otok Sturag (22.269 m2), otok Sv. Ivan na pučini (88.737 m2), hrid Sv. Ivana na pučini (svjetionik-lanterna) (7.093 m2), hrid Veliki (6.236 m2) i Mali (4.014 m2) Piruzi, otok Pulari (15.002 m2), hrid Revera (8.323 m2), otok Veštar (17.138 m2), otok Dvije sestrice – Mala (21.918 m2) i Velika (49.101 m2), otok Pisulj (3.453 m2), otok Guštinja (5.467 m2).

Rovinjski arhipelag po gornjem popisu ima ima 14 otoka i 6 hridi, ukoliko se Dvije sestrice normalno računaju kao dva otoka, a da se metodloški ex- Crveni otok podijeli na Sv. Andriju i Maškin. Dužina cjelokupne otoka i hridi iznosi 20,5 km, dočim je površina otoka 652.614 m2 ili nešto više od 65 ha.

Treba napomenuti da su općini Bale pripali otočići Kolona (7.720 m2) i hrid Porer, kao i da već 20-tak godina ne postoji hrid Sv. Feliks, jer je izgradnjom luke i marine “Valalta” spojen s kopnom i time nestao. većina otoka bili su nekada privatno vlasništvo rovinjskih ribara ili bogatijih obitelji, da bi ih krajem stoljeća kupili pripadnici gornjeg austrijskog staleža.

Sv. Andrija i Maškin kupoprodajnim ugovorom od 28. prosinca 1891. postaju vlasništvo obitelji Hutterott. Cavagliere Giovanni Giorgio pok. Karla kupuje ih od Conzoni Amalije rođ. Escher, koja ih je naslijedila od Pietra Catraro i Ane Stengle i Escher Enrica, trgovca iz Trsta, vlasnika Tvornice cementa i vapna, osnovane na Otoku Sv. Andrija 1852. godine.

Otok Katarinu kupuje 1898. godine austrijski nadvojvoda Karl Stephan, ali ga 21. travnja 1905. od njega kupuje poljski grof Ignaz Karol Korvin Milewsky.

Prilikom prelaska u novo vlasništvo nastaje tada svojevrsno natjecanje čiji će otok bolje izgledati, pa ga sistematski, organizirano i stručno pošumljavaju dovozeći brodovima zemlju iz okolice prekrivajući kraške otočne površine. Zahvaljujući tome ti su otoci danas predivni ponos Rovinja. I ostali su otoci pošumljeni ili pokriveni samoniklim raslinjem, ipak pretežito crnogoricom. Hridi su pretežito gole, ali su omiljeno sastajalište galebova gdje se oni razmnažaju.